Psalms 44

1Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djelo koje si učinio u njihovo vrijeme, u staro vrijeme. 2Rukom svojom izgnao si narode, a njih posadio; iskorijenio si plemena, a njih namnožio.

3Jer ne zadobiše zemlje svojim mačem, niti im mišica njihova pomože, nego tvoja desnica i tvoja mišica, i svjetlost lica tvojega, jer ti bijahu omiljeli. 4Bože, care moj, ti si onaj isti, pošlji pomoć Jakovu!

5S tobom ćemo izbosti neprijatelje svoje, i s imenom tvojim izgazićemo one koji ustaju na nas. 6Jer se ne uzdam u luk svoj, niti će mi mač moj pomoći.

7Nego ćeš nas ti izbaviti od neprijatelja našijeh, i nenavidnike naše posramićeš. 8Bogom ćemo se hvaliti svaki dan, i ime tvoje slavićemo dovijeka.

9Ali sad si nas povrgao i posramio, i ne ideš s vojskom našom. 10Obraćaš nas te bježimo ispred neprijatelja, i neprijatelji nas naši haraju. 11Dao si nas kao ovce da nas jedu, i po narodima rasijao si nas.

12U bescjenje si prodao narod svoj, i nijesi mu podigao cijene. 13Dao si nas na potsmijeh susjedima našijem, da nam se rugaju i sramote nas koji žive oko nas. 14Načinio si od nas priču u naroda, gledajući nas mašu glavom tuđinci.

15Svaki je dan sramota moja preda mnom, i stid je popao lice moje 16Od riječi potsmjevačevih i rugačevih, i od pogleda neprijateljevih i osvetljivčevih. 17Sve ovo snađe nas; ali ne zaboravismo tebe, niti prestupismo zavjeta tvojega.

18Ne otstupi natrag srce naše, i stope naše ne zađoše s puta tvojega. 19Kad si nas bio u zemlji zmajevskoj, i pokrivao nas sjenom smrtnijem, 20Onda da bijasmo zaboravili ime Boga svojega i podigli ruke svoje k Bogu tuđemu, 21Ne bi li Bog iznašao to? Jer on zna tajne u srcu. 22A ubijaju nas za tebe svaki dan; s nama postupaju kao s ovcama klanicama.

23Ustani, što spavaš, Gospode! Probudi se, nemoj odbaciti zasvagda. 24Zašto kriješ lice svoje? zaboravljaš nevolju i muku našu?

25Duša naša pade u prah, tijelo je naše bačeno na zemlju. Ustani, pomoći naša, i izbavi nas radi milosti svoje.

26